Ponedjeljak, 09.08.2010.

Ćušpajz

Uslijed recesijskog ljeta, u trenutku kad našu turističku sezonu spašavaju gosti koji su navodno pobjegli iz Grčkekoja je u još većoj 'banani' od nas, Hrvatski je nogomet postao i uspostavio se kao preslika kompletnog stanja u državi u kojoj se ništa ne mijenja od njenog osamostaljenja.

Umjesto da je naglasak na konačnom okupljanju mix-a naših situiranih nogoloptačkih gastajbajtera i njihovih mladih kolega koji još preživljavaju i za divno čudo napreduju u totalnoj žabokrečini  garniranoj  svim atributima koje ona nosi, mi se naslađujemo informacijama o tome kako nekih 'pet-šest bosančerosa' i dalje izazivaju pažnju njemačkih policijsko-istražnih organa svojim navodnim uplitanjem u konačne ishode nogometnih utakmica u širokom spektru. Dok ohrabrujuće informacije o dobroj formi nosioca uzdrmane hrvatske nogometne 'svetinje' koja se nudi kao spasioc, ako ništa drugo barem prividni, amorfnoj masi navijača kojoj su svakodnevni problemi i strelovito približavanje olujne jeseni otupili i onaj preostali osjećaj spontanog zadovoljstva koje bi nogomet trebao pružati otkako je izmišljen i prisutan u našim životima.

Istina je da su navijači stogodišnjaka s Mora iznimka u ovom trenutku i da je posljedica posve netipično uspješno prezentiranje igre izostale u posljednjih 5 godina motivacija koja se temelji na donekle zdravim nogama, cjelokupna je slika prilično zatamnjena. Medijsko sukobljavanje čelnika doskorašnjeg autoriteta naše lige i prilično uspješnog sudionika Europskih klupskih nadmetanja zasjenilo je oživljavanje i pozitivne vibracije koje su odaslali mladići U-19 na europskom prvenstvu u Francuskoj, te Hajdukova invigorirana predstava u prvih 45 minuta uzvrata sa bukureštanskim Dinamom koja je dovela do mogućnosti da, unatoč činjenici da nas klupski šamaraju Moldavci, Velšani i Ciprani, Europskom ligom šetaju i predstavljaju nas dva kluba. Barem ove jeseni.

Novi reprezentativni ciklus u srijedu dečki u kockastom započinju prijateljskom utakmicom sa Slovačkom u Bratislavi. Jasno je da se glavne uzdanice naše udarne selekcije rasprostranjene po klubovma Zapada i Istoka nogometne Europe već nalaze u formi koja bi im trebala zagarantirati početak natjecanja suprotan onom koji nas je izostavio sa natjecanja koje su obilježile iritantne plastične trube, 30-godišnjak iz Urugvaja i potvrda nogometa države koja je koncipirala svoju nogometnu filozofiju na nizozemskim korijenima ponosa jedne provincije koja teži svojoj neovisnosti.

Nešto slično kao i mi prije 20 godina.